Maja Marinković dočeke nove godine provodila je radno, i nijedan poklon nije lepši od “Mama, volimo te“ (FOTO)

Najveći hitovi Josipe Lisac, Maje Odžaklijevske i Bisere Veletanlić dobili su sasvim novi zvuk kada ih je u petoj sezoni takmičenja “Nikad nije kasno“ izvodila Maja Marinković.

Glasom, osmehom i šarmom, ova novinarka po struci, kupila je publiku širom sveta i dospela u veliko finale takmičenja, iako se skromno tome nije nadala. Mesec dana nakon finala, Maja uživa u porodičnom domu u Vrnjačkoj Banji sa decom Angelinom i Nikolom,  u kome je sezona kićenja povodom novogodišnjih praznika već počela, a u intervjuu za Grand.online odgovorila nam je na par parzaničnih pitanja.

13ca035dc4bbbd52444a94a18ed239b028e72412

Kada počinjete sa kićenjem jelke inače i da li je to više vaša obaveza ili se svi porodično uključujete?

– Kićenje jelke je već par godina unazad naš mali radosni događaj, i tome se veoma obraduju Angelina i Nikola kojima, sa zadovoljstvom, prepustim ukrašavanje. Krajem novembra ili početkom decembra, uglavnom, je doba rezervisano za ukrašavanje jelke, ali sve do kraja meseca traje doterivanje, tj. dodavanje još nekih ukrasa, lampica i slično. Pišemo i šaljemo čestitke dragim ljudima.

528c8a440c6f0d643c10ea699a329c01658b0a11

Kako ste provodili do sada najluđu noć? Kod kuće ili na nastupu? 

– Novogodišnje noći unazad provodila sam radno. Pevajući, u društvu poštovanih kolega i ljudi, čineći da nam uz najlepše želje koje upućujemo jedni drugima u ponoć, te večeri slavlja budu zaista posebne.

Da li više volite da dajete ili dobijate poklone i koji vam je najdraži novogodišnji poklon?

-Volim da darujem i radujem se poklonima. Pažnja u vidu poklona uvek prija, a najlepše poklone uvek dobijem od svoje dece. Uvek me sačekaju njihovi prelepi crteži i poruke i to njihovo „Mama, volimo te najviše na svetu“ je za mene, najbolji početak svake nove godine– kaže Maja.

05775acb0b9d06f44a5d6cb4039da84361b637fb
POGLEDAJTE I:

Kakva čast! Maja Marinković PEVALA ZA KRALJEVSKU PORODICU! (FOTO)

Foto: Privatna arhiva,
Autor: T. Bogavac